:(
...i evo opet je bilo isto.... gubim a nemogu to shvatiti....ili mogu ali ne želim...
...nemogu prihvatiti...
...ali neznam kako mi se to može zamjeriti kada gubiš nešto tako bitno...
...a još je gore jer to nešto je živo....
...čovjek od krvi i mesa kao i mi svi ostali...
...sa svim svojim manama i nedostatcima ali čovjek koji ti puno znači...
...teško je kada živiš u iluziji o boljem sutra, a onda se ta iluzija rasprsne uz takvu bol da
nemožeš shvatiti što te snašlo...
a onda samo sve nestane... stane... i nemaš više kuda...
shvatiš da nemaš više osjećaja... oni jednostavno nestanu, neznam kamo ali samo se izgube...
ostaje samo praznina, a ona boli... jako boli... i nečuješ više što tko ima za reći, jer više nije bitno... ma koga je uopće briga što ti netko ima za reći kada ti nemaš razloga slušati...
...koga je briga što nosi sutra kad će boljet jednako kao i danas , možda i više... jer prestati sigurno neće... nemože... i onda se izgubiš,i potoneš... nestaješ polako da nitko ne primjeti...
ljudi postavljaju gomilu pitanja, a to boli... ljudi ti na bezbroj načina pokušavaju ublažiti bol, a onda tek boli još više, još jače... moralo je biti tako kažu... ne slažem se s tim iako drugo objašnjenje nemam i onda usljedi pitanje; ali zar mora tako boljeti? ne ne vjerujem u to... nije bol jedini način da se oprostiš... nije... nesmije biti... ostaju uspomene ali i one bole... bole najjače od svega... sada tek počinjem postavljati milijune pitanje, ali ni na jedno nemam odgovor... nitko ih nema... i onda samo nabaciš osmjeh i sakriješ svu bol i suze i nastavljaš dalje... nema tu suza... nisu stigle poteći... i plastični osmjeh je jedini način da opstaneš i da te svi oni koji misle da će ti njihova znatiželja i zapitkivanje pomoći ostave na miru... ali tada tek počinju pitanja... stvarno neznam šta je gore... ali baš me briga samo nek me puste svi oni kojima nije stalo...
...neznam kada ću shvatiti što sam izgubila... jer ja to još ne shvaćam... previše je to za mene, i svaka sekunda kada pokušavam razmišljati o tome prejako boli...
danas je 09.07...i samo Gretha zna šta to znači... što to meni znači... što nama znači...
...Gretha lolim te jako, jako i jako mi fališ... cmokica
Evo toliko od mene...pozz
09.07.2008. | 20:22 | 1 K | P | # | ^
Puno razloga za razmišljanje
Iz dana u dan gledamo kako svijet prolazi pred našim nosom, svi smo upali u neku kolotečinu iz koje se ne možemo izvući... U zadnje vrijeme nema osobe kojoj mogu vjerovati (osim Ani naravno) jer svi oni kojima sam vjerovala uspjeli su upropastiti to povjerenje i mene odnosno ono do čega mi je i previše stalo... Ah to je tako kad budala vjeruje svima iako zna koliko je ljudski rod prevrtljiv i dvoličan. Baš slušam neke pjesme koje vjerovali ili ne nisu METAL (strašno, sad ću na strijeljanje -.-) zapravo su stari rock točnije 70-e... I baš me te pjesme navode na razmišljanje o životu, i o...svemu.. Ljudi su prestali cijeniti ono što imaju jer nikada nisu zadovoljni time i žele uvijek više,a ako se ipak nađe netko ko je koliko toliko sretan i ima ono što želi uvijek se stvori odnekud netko tko to ne može trpiti i tko je ajmo reći ljubomoran i na sve sile te pokušava uništiti, a kad to napravi pravi se kao da se nije ništa dogodilo...Znam da nisam jedina koja tako misli, ali također i znam da sam toliko glupa da ću kad tad ponoviti istu pogrešku, kao i svi mi...
Ne znam što bih rekla ali sve je postalo tako jednolično, isto... Jedan dan pada kiša, drugi dan je sunčano, treći dan opet kiše, i tako iz dana u dan, ali sad mi je svejedno jel to sunce ili kiša, jel toplo ili hladno jer jedina stvar koja nikada nije ista su moja razmišljanja točnije maštanja, želje i nade u bolje sutra, premda znam da to nikada neće doći (ima nešta u onom nada umire posljednja, ali nada je kurva)... Ali zato uvijek postoji ona stvar zvana mp3 na kojem si pustim ono što volim i onda završim u nekom „svom“ paralelnom svijetu, daleko sam od svih onih „prijatelja“ samo ja i ... te mi nitko ništa ne može. Ali nažalost svjesna sam toga da ne mogu pobjeći od svega...
Please Forgive Me (Brian Adams)
It still feels like our first night together
Feels like the first kiss and
It's gettin' better baby
No one can better this
I'm still hold on and you're still the one
The first time our eyes met it's the same feelin' I get
Only feels much stronger and I wanna love ya longer
You still turn the fire on
So If you're feelin' lonely.. don't
You're the only one I'd ever want
I only wanna make it good
So if I love ya a little more than I should
Please forgive me I know not what I do
Please forgive me I can't stop lovin' you
Don't deny me
This pain I'm going through
Please forgive me
If I need ya like I do
Please believe me
Every word I say is true
Please forgive me I can't stop loving you
Still feels like our best times are together
Feels like the first touch
We're still gettin' closer baby
Can't get close enough I'm still holdin' on
You're still number one I remember the smell of your skin
I remember everything
I remember all your moves
I remember you
I remember the nights ya know I still do
by: Abby a.k.a Gretha
p.s. Igore drago mi je što sam uspjela pogodit što da ti stavim jer moram priznat da je bio dosta težak zadatak xD 
07.02.2008. | 18:20 | 6 K | P | # | ^
bez naslova
sretna vam nova godina!!! nemam inspiracije za pisanje (zapravo imam ali to neželim reći ovdje i svima, oni koji trebaju znati znaju o ćemu je rijeć i što me sad mući, a ostalo nije bitno) još jednom sretna nova!
pozz
by: Abby
04.01.2008. | 18:29 | 4 K | P | # | ^
...izgubljenost...
Dok sam polagano hodala kući kiša je pljuštala toliko jako da mi kišobran skoro ničem nije služio, na mp3-u mi je svirala neka lagana glazba, a ja sam promatrala pješake, automobile svi su nekamo žurili a ja... ja sam hodala tako polako , tako smireno, (tako meni nesvojstveno), kako da sam u nekom drugom svijetu, u drugoj dimenziji iz koje sve to promatram ali ja nisam dio toga...bila sam sama ali nisam se osjećala usamljeno osjećala sam se samo daleko nekako daleko od stvarnosti ali taj osjećaj je bio...nešto neopisivo(ali nebih vam mogla reći jeli bio neopisivo dobar ili loš)... jedan dio mene poželio je da traje zauvijek.
Lišće je letjelo na vjetru i radilo neke meni nepoznate pokrete koje dosad nikad nisam vidjela... hodajući promatrala sam nebo i kapi kiše koje padaju tako neumorno i bez namjere da presatnu... oblaci su bili tako crni i gusti (i naravno dok sam promatrala oblake ugazila sam u vodu do gležnjeva) nekako sumorni i tmurni. Vjetar je puhao sa svih strana i savršeno se uklapao u tu čudnu harmoniju...
U jednom trenutku svi osjećaji su jednostavno nekamo nestali, kao da su se izgubili u svemu tome... ili sam se ja izgubila u svemu tome...više nisam znala dali je to praznina ili bol koju osjećam... osjećala sam se tako nemoćno. Nemoćno da išta učinim pa čak i da pomaknem kišobran kada me autobus pošteno zalio... shvatila sam da sam ja nitko i da sam na ovom svijetu samo jedna od mrvica na stolu...da sam zapravo ma što god tko rekao nevrijedna i da ma koliko se trudila nemogu ništa promjeniti...
u takvim trenutcima se zapitate dali je ovaj život vrijedan nešeg uloženog truda i muke... zapitate se zašto se mučimo kada je sve uzalud...
i dok sam tako hodala u svojim mislima pokušavajući se sabrati i shvatiti što se događa u meni izvana je sve bilo isto vjetar, kiša , oblaci, automobili, pješaci... sve je bilo jednako... ali u jednom trenutku shvatila sam da sve to ima neko svoje značenje... naravno ja nisam shvatila kakvo. možda mi je samo trebalo malo samoće i vremena da promislim o svemu, da složim kockice i pomirim se sa svime. Da se pomirim da se na ovom svijetu događaju i dobre i loše stvari... i da i ako se dogode loše uvjek ima i nešto dobro (valjda)... možda sam ja za sve malo previše pesimistična li takva sam i nemogu si pomoći!
Evo toliko od mene nakon dugo vremena! Kiss i pozdrav svima (ako vam je post glup slobodno recite)
by: Alfa (Kimi)
27.10.2007. | 01:15 | 17 K | P | # | ^
creed
One Last Breath
Please come now I think I'm falling
I'm holding to all I think is safe
It seems I found the road to nowhere
And I'm trying to escape
I yelled back when I heard thunder
But I'm down to one last breath
And with it let me say
Let me say
Hold me now
I'm six feet from the edge and I'm thinking
That maybe six feet
Ain't so far down
I'm looking down now that it's over
Reflecting on all of my mistakes
I thought I found the road to somewhere
Somewhere in His grace
I cried out heaven save me
But I'm down to one last breath
And with it let me say
Let me say
Hold me now
I'm six feet from the edge and I'm thinking
That maybe six feet
Ain't so far down
Sad eyes follow me
But I still believe there's somthing left for me
So please come stay with me
'Cause I still believe there's something left for you and me
For you and me
For you and me
Hold me now
I'm six feet from the edge and I'm thinking
by: abby 
05.10.2007. | 19:23 | 4 K | P | # | ^
Usrano je imat 18.
Ah evo bilo bi vrijeme da napišem nešta iako ne znam šta... Za početak hvala mojoj Alfi koja mi je 'javno' čestitala rođendan i hvala svima ostalima koji su to isto napravili ... Pa ovako obečala sam da ću vam staviti slike od rođendana pa da vidite kako je bilo (hahaha da vama koji niste bili bude žao 
) no malo se morate strpiti jer slike još nisu prebačene na komp 
...Kao što rekoh iskreno ni ne znam šta bi pisala u ovom postu osim da je život jako čudan i da ne valja imati 18 (dakle ako možete preskočite tu godinu života 
) ... Sada moram sve živo plačati i to mi se ne sviđa to se zove korupcija... I potvrdilo mi se ono što sam znala odavno, a to je da nas vlastita država potkrada... Neki dan sam morala doktoru po neke kapi za oči kad ono opa plati 30 kn jer sad imaš 18. ma odvratno 30 kn za ušljiv recept ko je to vidio?! Onda jućer me stara pošalje starom po cigare i ok ja sad kažem onoj babi u trgovinu da mi da cigare kad ona meni pa ti nemaš 18,reko ne moja baba ima dam joj osobnu (koju sam nekim čudom ponesla) i ona će meni pa zar već?! Izgledaš kao da imaš 15 reko da zajebi baba da ima 15 nebi morala plačat sva sranja i nebi mi ljudi govorili kako sam sad odgovorna osoba i vau kako sam odrasla 
... Sad me ovo s odraslim podsjetilo na jućerašnji dan kada nam je u razred uletila ravnateljica koja se počela histerično derati na nas jer nismo platili ono obavezno osiguranje. Pazite žensku uleti nam sa spikom kak smo mi BALAVCI i da se ne smojemo tak zajebavati, a onda u slijedečoj rečenici već nam govori kak smo mi ODRASLE OSOBE... Pa ček malo ženska jel ti znaš šta pričaš?! 
...Sve u svemu u ovih par dana tj neka 2 tjedna shvatih da sam pokušala živjet u zabludi i da sam se divila ljudima koji su imali 18 ah ono vau ti si punoljetan, a sad vidim da nema nekih promjena osim šta se sad opet treba ajmo reć dokazivat drugima (uvjeravat ih koliko si star 
) i plačat nepotrebna sranja....
hehe sad da vam za kraj kažem da mi je žao šta ste morali čitat ovaj post jer znam da je užasan i da nema smisla al eto došlo mi da se malo ispušem,a i užasno mi je dosadno
By: Abby
22.09.2007. | 17:50 | 6 K | P | # | ^
to Abby... from Alfa...
Evo da ti čestitam i ovdje
... sretan ti 18 rođendan...
evo još jedna čestitkica od mene (btw WOW se ne odnosi na igricu(za one koji bi to mogli pomislit)) 
još jednom i sister volim te!
13.09.2007. | 02:08 | 4 K | P | # | ^
HM... LJubav je čudna stvar!!!!!
Nakon duge stanke došlo je vrijeme da se opet pojavim (premda sumnjam da je netko uopče primijetio da me nije bilo)... Evo dobila sam inspiraciju za neki post i postoji velika mogučnost da će to biti 'emo-post' kako u zadnje vrijeme ljudi nazivaju postove u koje oni koji ih pišu unesu svoje osječaje i misli. I nadam se da se osobe o kojim pišem neće naljutiti (naravno neču navoditi imena,ali sam sigurna da će skužiti da njih spominjem)...
Prije nekoliko dana jedan jako dobar prijatelj mi se požalio kako mu je cijeli život u kurcu...
Dok mi je pričao o tome kako nema sreče i da samo po cijele dane 'ko idiot bez života' igra WoW, jako me podsetio na mene prije neka 4 mjeseca (ok ja sam po cijele dane igrala Warcraft 3,ali kako se već kaže isto sranje drugo pakovanje). Stalno sam se žalila da nemam života, da se sama sranja događaju u mojoj blizini, da me nitko ne voli i da nema šanse da ću ikada pronaći nekoga kome ću se sviđati uz uvijet da se ta osoba i meni svidi...
I tako dok smo pričali postavio mi je jedno pitanje naravno vezano uz LJUBAV, a glasilo je 'Zašto ti imaš nekoga,a ja ne? Jel to problem u meni?' , hehe i to sam pitanje također uvijek drugima postavljala i nikada nisam dobivala odgovor, a sada sam doživila da ga meni netko postavi... To me pitanje navelo na razmišljanje (što je bilo veliki šok za ono malo mozga što mi je još ostalo) te jedini odgovor koji sam mogla 'smisliti' bilo je to da je možda napokon došao red da se i meni posreći u ovom jadnom životu...
Kao što rekoh prije par mjeseci sam se stalno žalila na sve i ajmo reći da sam bila u tzv. depri xD te sam govorila da me samo prijatelji (i brat) izvlače od toga da ne puknem do kraja, sve dok nisam upoznala njega (ha ha kako ovo mutavo zvući,al iskreno briga me)... Otkad je on ušao u moj život neke su stvari se promijenile, neko se čudo dogodilo i prvi put u životu sam iskreno sretna. Više ne moram nositi onaj lažan osmijeh na licu i praviti se da sam sretna dok u sebi želim da me svi ostave na miru , da odgmižu što dalje od mene i da me zaborave. Naravno i dalje imam sranja u životu al samim tim što znam da je on uz mene i da me podržava nije me briga za njih... S njim mi vrijeme tako brzo prolazi (ni ne primjetimo da samo pričali 2 i pol sata na mob xD), postao mi je jedna od važnijih osoba u životu i ne znam što bi bez njega, jer mi je pomogao u mnogim stvarima, te mislim da sam dobila neki oslonac u životu ...Iskreno prije mi nije bilo jasno kako samo jedna osoba može toliko utjecati na čovjeka i nije mi ni sad, ali samo znam da sam zaljubljena i napokon sretna ... Eh da i nekako sam sigurna da NIJE problem u tome kakav je netko nego je samo pitanje vremena da se pronađe osoba koja nam odgovara...
...When you are with me, I'm free
I'm careless, I believe
Above all the others we'll fly
This brings tears to my eyes...
...You to me are everything ...
p.s. Grinderu sretan ti rođendan
By: Abby
01.09.2007. | 00:07 | 10 K | P | # | ^
Dali nam je novac potreban za sreću?
Novac… Novac pokreće svijet, ali ga u isto vrijeme i ruši, razbija ga na komadiće...
Novac je zapravo prokletstvo, prokletstvo koje će nas kad-tad uništiti, a mi nećemo shvaćati što se dogodilo… ma neće to biti nikakav meteor koji će pasti na zemlju ili neka slična glupost, nego će ljudi sami sebe uništiti pohlepom, zavišću i bolesnom ljubomorom…
Koliko ljudi na svijetu je gladno? Koliko ljudi živi na ulici?i zašto im nitko ne želi pomoći? Zato jer su obični mali ljudi previše zauzeti svojim brigama i problemima, kojih i onako imaju preko glave, a oni koji bi mogli njima to i ne pada na pamet!
Pa vi onda meni recite da novac nije prokletstvo!
Oni koji su ga imali uvijek će ga i imati, a oni koji nisu vjerojatno nikad i neće.
Danas ti za sve treba novac , da bi završio školu, fakultet, našao posao, ali baš svuda!
Zar prokletstvo nije nešto što razara obitelji, prijateljstva, ma i ljude općenito, a upravo je to ono što novac radi današnjem društvu!
Danas svi pokušavaju biti bogati jer misle da će im tako život biti lakši, ali dali nam to itko garantira?
Dali je novac garancija sreće? Dali nam garantira sretnu obitelj i prave prijatelje? Osobno ne vjerujem da je tako, jer sam viđala ljude koji su zbog novca iskorištavani od strane „prijatelja“, a onda iza leđa ismijavani…
Zar je to ideal današnje sreće? Zar ćemo od sad biti prijatelji na toj razini?
Ma to je primitivno,površno i bezosjećajno! Ne razumijem kako možeš biti prijatelj s nekim za koga znaš da ti je prijatelj samo radi tvog novca?! Koliko jadan moraš biti?Ali nitko nije toliko jadan i glup da kupuje prijatelje i sreću, uvijek postoji netko ko će te voljeti i biti ti prijatelj ili što već radi tebe, a ne radi stanja na tvom bankovnom računu!
S novcem ili bez njega pravi prijatelji će uvijek biti uz tebe i podržavati te, ljudi koji te vole na bilo koji način (bili to prijatelji, obitelj,cura ili dečko) bit će uz tebe zbog toga jer im je stalo do tebe,a ne do novca kojeg imaš manje ili više…
S novcem se nikad nezna , danas ga imaš sutra nemaš zato netreba gledati na njega, novac bi nam trebao biti sporedna stvar u životu!
Druga je stvar što je to danas praktički nemoguće jer se sve, ali baš sve naplaćuje!
Ali netrebamo se zamarat s tim, trebamo živjeti život kako bolje možemo i posvetiti ga ljudima do kojih nam je stalo, a ne novcu!
P.S znam da nemože nadmašit onaj prošli post,a li nadam se da je i ovaj dobar, sami prosudite!
pusa i pozz!!!!
by:Alfa
20.08.2007. | 13:20 | 5 K | P | # | ^
glazba...
Hm... u životu ima toliko stvari bez kojih si nemožemo zamisliti život…
Hrana,spavanje, pa čak i ljubav su stvari bez kojih čovjek nemože!Ali još jedna od stvari bez kojih nemožemo (barem ja osobno) je glazba!
Glazba je dio nas u njoj pronalaziš svoje misli, riječi koje bi želio izgovoriti ali nemožeš…
Pa čak i neke odgovore na pitanja koja nemaš hrabrosti postaviti…
Jedino što ne razumijem je ono tipično ljudski da osuđujemo , i to čak i u glazbi…
Zašto osuđivati nekog jer sluša različitu vrstu glazbe od nas?!
Ne razumijem zašto neki ljudi koji neslušaju ili nevole slušati neku vrstu glazbe pljuju po ljudima koji je vole i slušaju?!ali to sad više ne ostaje na glazbi nego na ljudima!
Kada bolje razmislim takvi ljudi ne osuđuju glazbu nego ljude i samim time osuđuju i pljuju i sami po sebi! Ali kako im dokazati da kada bi svi bili jednaki svijet bi bio dosadan i bezličan?! Kada bi svi slušali istu glazbu bilo bi isto tako, pa zar je to tako teško shvatiti?
Zar je tako teško pokušati prihvatiti ljude onakvima kakvi jesu, a ne osuđivati ih po glupostima?
Shvaćam da ljudi koji slušaju recimo narodnu glazbu nemogu zalaziti na ista mjesta gdje i ljudi koji slušaju metal, ali zašto nebi postojala neka tolerancija kada se nađu na istom mjestu?
Znam da se ovo dosta ljudi neće svidjeti, jer su većina „pravih metalaca“ veliki mrzitelji ostale glazbe,a pogotovo narodne, i pljuju po njoj, a velika većina ih potajno sluša ili je slušala i sad zbog ugleda i društva ne sluša narodnu glazbu…
I sad se zapitam koliko su ljudi površni….
Ja ne volim pop,r´n´b, tehno(i još puno toga) sve te gluposti zapravo mrzim slušati , ali to nemora značiti da ću izbjegavati ljude koji je slušaju i kada sam u njihovom društvu nemogu tolerirati ako oni žele slušati tu glazbu…
Ja ću je podnjeti radi njih, a isto tako očekujem od njih da podnose i toleriraju glazbu koju ja slušam i nitko nikog ne osuđuje i nema mržnje i svađe!
Pa zar je tolerancija tako teška stvar?
Danas je u modi slušati metal i biti obučen u crno ili šta ja znam šta, ali to vas ljudi ne čini metalcima…
Osobno sam smatrala da se metal nikad neće moći tako iskomercijalizirati, ali sada sam se uvjerila u suprotno…
Naravno još uvjek postoje pravi metal bendovi, ali većina ih se tako iskomercijalizirala da ih je nemoguće prepoznati…
Dali je moguće da danas bilo ko može nositi kilere i crnu odjeću, marte ili starke i predstavljati se kao metalac, a zapravo sluša neku metalu ni sličnu glazbu?
A većina ih je takvih…
E vidite to je pljuvanje po glazbi, a to se u današnjim krugovima tolerira…
Pa vi sad recite da nisam u pravu!
P.S evo šogore čitaj…
Pozz i pusa
By:Alfa
27.07.2007. | 17:17 | 29 K | P | # | ^
Ej narode, evo da se javim da ja odo na more!
Da ne velim da mi se NEDA i da idem pod teškom ucjenom i prisilom, a neidem sa starcima!
Neznam dali ću moći pisati s mora, a Abby vam je još uvjek onemogućena!
Ma ustvari zašto da se uopće trudim pisat s mora, odmorite se malo od mene i mojih gluposti!
Iol…. Već sam i sama sebi dosadna… ma uostalom vidit ćete ako vam se uopće bude dalo gledat…
Ajme kak će mi falit ovaj šugavi sisak, i svi ljudi u njemu…rađe bi bila mjesec i pol u sisku tj. u ovoj smrdljivoj željezari nego na moru!šmrc… niš čujemo se i pišemo si ljudovi i daj se bar vi dobro provedite za mene!!...
CMOK svima! Voli vas…
Alfa
(ovo su riječi moje najdraže pjesme, samo za vas!)
Hallowed Be Thy Name (Originally performed by Iron Maiden)
I'm waiting in my cold cell when the bell begins to chime
Reflecting on my past life and it doesn't have much time
Cos at 5 o'clock they take me to the Gallows Pole
The sands of time for me are running low
When the priest comes to read me the last rites
I take a look through the bars at the last sights
Of a world that has gone very wrong for me
Can it be there's some sort of error
Hard to stop the surmounting terror
Is it really the end not some crazy dream
Somebody please tell me that I'm dreaming
It's not so easy to stop from screaming
But words escape me when I try to speak
Tears they flow but why am I crying
After all I am not afraid of dying
Don't believe that there is never an end
As the guards march me out to the courtyard
Someone calls from a cell "God be with you"
If there's a God then why has he let me die?
As I walk all my life drifts before me
And though the end is near I'm not sorry
Catch my soul cos it's willing to fly away
Mark my words please believe my soul lives on
Please don't worry now that I have gone
I've gone beyond to see the truth
When you know that your time is close at hand
maybe then you'll begin to understand
Life down there is just a strange illusion.
09.07.2007. | 10:52 | 1 K | P | # | ^
dali život stvarno ima smisao?
Zašto se trudimo da nam svaki dan bude bolji od onog prethodnog kada sav naš trud može otići u vjetar u sekundi?
Kako znati dali se isplati?
Možemo li biti sigurni da ćemo postići nešto u životu, a i ako postignemo hoće li to itko pamtiti?
Život je samo krhko priviđenje ispunjeno i isprepleteno raznim osjećajima i događajima…
A sve to može nestati u samo treptaj oka, može nestati bez tragova kao jutarnja rosa s pojavom prvih zraka sunca….
Zašto neznamo cijeniti život koji imamo?
Znam da ja prva nebih trebala postavljat to pitanje, ali sada sam jednostavno dobila priliku da se zapitam…
I shvatila sam da život nebi trebali gledati kao muku, ali iako sam sve to shvatila male su šanse da ću se ikad promjeniti…
Kada bolje sagledam zašto se uopće žalim, zašto se MI uopće žalimo?
Jednom mi je jedna meni jako draga osoba postavila pitanje zašto se ja toliko žalim na život i zašto ga mrzim kada imam za razliku od nekih ljudi osnovne stvari za život i ljude koji me vole?! Ja joj nisam znala objasniti odgovor, zapravo ja nisam ni imala odgovor, već sam u nekom svome stilu odbrusila i rekla da život nema smisla, da je nepravedan i da me nitko ne voli… a zatim sam dobila odgovor koji me potaknuo na razmišljanje, naime ta mi je osoba rekla „Ne možeš tako! Znaš da te svi volimo, kako ti tako nešto uopće pada na pamet? Život je nepravedan kada te iznevjere ljudi koje voliš, ali i to prođe i na kraju pravi prijatelji ostaju“
Najgora stvar u svemu je da je to istina, i što god da se odgodi treba vjerovati u bolje sutra…
Ali znati kako kažu, lakše je reći nego učiniti…
I što nam na kraju fali novi mobitel ili bolji kompjuter? Sada smo pogledajte kako smo površni i sebični i mislimo samo na sebe…
Ljudi koji nemaju praktički ništa se ne žale toliko i ne mrze život jer je nepravedan, a zapravo imaju milion razloga da ga mrze, ali oni vjeruju u bolje sutra, u dan kada će sve krenuti nabolje i tuga i bol će nestati…
Ali također znamo da život ne ovisi samo o nama samima…
Život nam mogu popraviti ali i uništiti neki drugi ljudi!
Koliko nas samo može koštati nečiji trenutak nepažnje? Nečija sebičnost ili gruba riječ?
Isto tako i mi možemo nekom otežati život, jer nismo ni mi savršeni…
Ali zapravo većina naše mržnje prema životu nastaje iz straha, straha od sutra i straha od toga da će biti gore nego što je…
I kad sagledam sve ovo zapravo shvatim kako je ovaj život kratak , i u samo jednom trenutku naše ili tuđe nepažnje može nestati zauvijek, i zato ga trebamo cjeniti bar malo, ako ne zbog drugih onda zbog svoje sebičnosti koje i tako imamo previše…
Pozz svima…
by:Alfa
„ I am a man who walks alone
And when I'm walking a dark road
At night or strolling through the park
When the light begins to change
I sometimes feel a little strange
A little anxious when it's dark.“
P.S ovaj dio pjesme sam stavila zato jer volim ovu pjesmu, pa eto da unesem još jedan mali dio sebe… ako je možete kako povezat sa postom još bolje…
29.06.2007. | 00:10 | 6 K | P | # | ^
